Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko – tuzlanski Vasilije oduvijek je imao želju da na našim prostorima sagradi hram koji bi izgledao poput ruskih hramova, a tu želju je realizovao gradnjom manastira Sveta Petka u Bijeljini.

Pet zlatnih kupola manastira Sveta Petka izdiže se nad bijeljinskim naseljem Pet Jezera i, budući da su sagrađene u ruskom stilu, svjedoče o bratstvu ova dva naroda.

Manastir nije posvećen samo toj svetiteljki, nego i Svetom Nektariju Eginskom, čudotvorcu i ruskom svetitelju Prepodobnom Sergeju Radonješkom.

Treba naglasiti da je ovaj manastir - ženski manastir. U njemu živi sestrinstvo koje se trenutno sastoji od igumanije, koja je provela mnogo godina u monaštvu u manastiru Tavna, zatim jedne monahinje i jedne iskušenice.

Takođe, ovaj manastir je više od zadužbine. Gradeći starački dom i obdanište u manastirskoj porti, vladika Vasilije želi da stvori nešto što će biti društveno korisno. Ovo mjesto će biti na korist drugima ne samo za molitvu, nego i za svakodnevni život svih ljudi i svih generacija.

Manastir je sagrađen u ruskom stilu i krasi ga pet zlatnih kupola. U Rusiji je običaj da manastir ima dva dijela, donju i gornju crkvu, zato što je u Rusiji zimi lakše zagrijati tu manju, donju crkvu. Tako se i manastir Svete Petke sastoji iz dva dijela.

Trenutno je u toku oslikavanje i donje i gornje crkve. Donja crkva će biti oslikana likovima ruskih svetitelja, dok će gornja biti oslikana u vizantijskom stilu uobičajenim kompozicijama.

Manastir posjeduje i veliku svetinju - čestice moštiju nekih ruskih svetitelja koje je vladika dobio na poklon od ruskog patrijarha Alekseja.

"Božijom voljom tijela svetih ljudi poslije smrti ostaju cijela, netruležna, kao dokaz vaskrsenja... Nemoguće je da svaka crkva ima cijele mošti nekog svetitelja. Mošti u čovjeku obnavljaju njegovu vjeru, pa je želja svih hrišćana da imaju bar djelić neke svetinje, makar to bila i samo jedna čestica nekog svetog tijela i moštiju" - priča jerej Vaso Popović.

Vladikina želja je i da kod manastira, oko jezera, sagradi male crkvice koje će svojom arhitekturom i stilom podsjećati na druge pravoslavne narode. Tako bi na jednom mjestu bio predstavljen cijeli pravoslavni svijet, kao pravoslavlje u malom.

Ideja je i da manastir bude opasan zidom koji će na sve četiri strane imati po jednu kulu. Takve zidine su se nekad gradile zbog zaštite i odbrane manastira, a sada, vjerovatno, da bi svjedočile o tom vremenu. Velika kapija na ulazu u manastirsko dvorište istovremeno će biti i veliki zvonik.

Neobičnost crkve je i u tome što je izvana ukrašena ikonama u mozaiku. Otac Vaso kaže da je to pojava koja se rijetko gdje može sresti.

Srpski narod je oduvijek u Rusiju gledao kao u svog velikog prijatelja, možda prvenstveno zbog toga što i Rusi pripadaju slovenskom narodu. Međutim, moglo bi se reći da ih više od "slovenske krvi" spaja vjera pravoslavna.

U svim nevoljama, stradanjima i iskušenjima koja je naš narod prošao kroz istoriju, ruski narod je pomagao srpskom narodu, srpskim svetinjama, crkvama i manastirima.

Za vrijeme turskog ropstva na našim prostorima su porušeni i uništeni mnogi manastiri i crkve. Zahvaljujući pomoći ruskih velikodostojnika, careva, carica, episkopa, patrijarha i plemića, mnoge od starih carskih i kraljevskih srpskih zadužbina su obnovljene i oživljene.

Nije samo novčana pomoć stizala iz Rusije, nego i nešto mnogo vrednije, a to su ikone, odežde, tamjan, bogoslužbene knjige za čije štampanje kod nas nije bilo uslova.

"Stare prepisivačke radionice nisu mogle postojati, jer su njih finansirali carevi, kraljevi i episkopi koji su u to vrijeme bili protjerani, ili pobijeni" - kaže otac Vaso Popović, koji je zadužen za crkvena bogosluženja u ovom manastiru, i objašnjava:

"Da bi neko postao episkop, on mora biti rukopoložen od strane najmanje dva druga episkopa. Kako kod nas episkopa nije bilo, budući srpski episkopi su odlazili u Rusiju na hirotoniju. Ne samo srpske, nakon pada Carigrada oči svih pravoslavaca bile su uperena u Rusiju".

Vladika Vasilije je mnoge svoje đake slao u Rusiju na školovanje. U zvorničko-tuzlanskoj eparhiji ima pedestak sveštenika koji su visoko obrazovanje duhovne akademije stekli u Kijevu, Moskvi i Petrogradu.

I sam otac Vaso je duhovnu akademiju završio u Kijevu, koji je kolijevka ruske državnosti i duhovnosti, u Pečerskoj lavri, ogromnom monaškom mjestu koje broji i nekoliko stotina monaha.

Posjećujući te svetinje, vladika Vasilije poželio je da jednu takvu sagradi i u svojoj eparhiji. Dugo je sakupljao skice, projekte i fotografije ruskih manastrira i tako je nastao projekat za manastir Svete Petke.

(www.rsplaneta.com / Srna / foto: Nona Pejčić)