Niz stvari, koje su se u BiH dešavale decenijama unazad, ni danas niko ne može da objasni, a takve pojave u našoj zemlji duže su se prepričavale nego bilo koji napredak koji smo postigli, ili katastrofa koja nas je zadesila.
Čuda koja niko ne može da objasni

Obično je riječ o neobjašnjivim pojavama, čudnim fotografijama, priviđenjima svetaca, mističnim snovima...

Takvi fenomeni godinama, ili decenijama, traže svoje tumačenje. Mnogi su ih pokušali objasniti, ali nijedno objašnjenje nije postalo opšteprihvaćeno.

Često se dešavalo i da okolina ismije osobu koja (ni)je vidjela neobičnu pojavu.

Ipak, brojni su dokazi da su se takva čuda, ipak, desila, a crkva ih je protumačila kao volju gospodnju.

Vidovita Petra: Tako se od Velike Kladuše do Trebinja mjesecima pričalo o još neobjašnjenom fenomenu, kada su u selu Medna, u opštini Mrkonjić Grad, krajem 2006. godine po viziji mještanke Petre Topić pronađene mošti trojice monaha.

Kako bi skinula "teret" sa srca, vizionarka je često o skeletima monaha u zemlji kod Medne pričala komšijama, ali je niko, sve do prije četiri godine, nije ozbiljno shvatio. Petri su se ta priviđenja javljala još od njene sedme godine, pa su je mnogi mještani zbog tih vizija smatrali "malo čudnom".

O svom ukazivanju obavijestila je vladiku, jer, kako je pričala, to su od nje tražili monasi.

Prema njenom kazivanju, anđeo gospodnji ju je dovodio na mjesto gdje su docnije pronađene mošti. Kada su one iskopane, prema tvrdnjama očevidaca, bile su žute poput zlata i, vjerovali ili ne, imale su temperaturu ljudskog tijela.

"Nakon iskopavanja, Petra je s uzdahom rekla: 'Hvala ti Gospode i Bogorodice'. Tvrdila je da nije dala da se prije dvadesetak godina na tom mjestu gradi put, čija je trasa trebalo da pređe preko grobova. Kako bi spriječila gradnju morala je čak da legne ispred građevinskih mašina", pričaju Mednjanci.

Nedaleko, ispod lokacije gdje su mošti pronađene, nalazi se crkva rođenja presvete Bogorodice, koju pravoslavci sa sve četiri strane svijeta, sa vjerom u veliku duhovnu moć tog područja, i danas posjećuju u velikom broju.

Ljekovita voda: Nikola Pena, lokalni sveštenik, tokom naše posljednje posjete Mednoj, rekao je da "svevišnji čini čuda".

"Kada su pronađene mošti svetog Vasilija, nije bilo ni televizije ni štampe, a ipak su vjernici dolazili i danas dolaze. Kad Bog hoće činiti čuda, činiće", tihim glasom rekao je Pena.

Mještani Medne priznali su da su bili skeptični kada im je komšinica Petra Topić govorila ono što joj se često usnilo, ali da je, naglasili su, sada nesporno da je bila u pravu.

"Rekla je da se nedaleko od pronađenog groba nalaze zakopani krst i zvono, te da će, kada se i oni iskopaju, na mjestu gdje se nekada nalazio manastir, grom udariti u bukovo drvo iz kojeg će poteći 'živa' voda, ljekovita za oči", prisjećaju se Mednjanci, koji kažu da se još radi na iskopavanju zemlje u blizini mjesta gdje su pronađene mošti tri monaha.

Nažalost, u Mednoj više ne živi Petra Topić, ali se njene vizije i danas prepričavaju i sa oduševljenjem komentarišu.

Jedno selo sa dva čuda: Kako smo saznali, u istom tom selu se dogodila još jedna, po mnogima, neobična situacija, i to 1981. godine u crkvi rođenja presvete Bogorodice.

Naime, tada je jedan sveštenik na liturgiji razavijao antimins, ali mu se on, sam od sebe, kao potpomognut nekom silom, tri puta savio i razavio. Bio je na molitvi veliki broj očevidaca koji mogu potvrditi ovu priču.

Kasnije su sa sveštenikom koji je bio svjedok tog čuda razgovarala brojna sveštena lica, pitajući šta se zapravo tada desilo.

"Sada tumačimo da je upravo savijanje i razavijanje antiminsa tri puta u vezi sa tri monaha za koje do tada, osim Petre, niko nije znao", kažu mještani i dodaju da nikada nisu čuli da se tako nešto bilo gdje desilo.

Ta dva čuda u jednom selu, "Pravoslavlje", novine Srpske patrijaršije, kometarišu ovako: "I gle, poslije dvadeset i pet godina, sam Bog nam otkriva tajnu čuda iz 1981. godine: da su Sveti Antimins razvijali i savijali trojica sveštenomonaha, mednjanskih mučenika".  

Viziju imaju svakog dana: Niz sličnih čuda dogodilo se posljednjih nekoliko decenija i u brojnim drugim krajevima, a jedno od njih je Međugorje. Naime, šestoro tinejdžera se 1981. godine igralo u brdima između sela Međugorje i Bijakovići, kada im se, kako tvrde, ukazala Gospa, koja je, kako ističu, razgovarala s njima.

Tinejdžeri su, kako su rekli, vidjeli na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj prišli. Kada su djeca to rekla svojim roditeljima prva reakcija bila je - skepticizam.

Sutradan, u isto doba dana, 25. juna 1981. godine, četvoro od njih osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su, dan prije, vidjeli "pojavu" koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružile još dvije mlade osobe.

Dala bubreg, dobila "četvorke": Kada su otišli na istu lokaciju, kako su ustvrdili, s Gospom su se molili i razgovarali. Od toga dana većina njih imali su svakodnevna ukazanja...

Gospa se, prema svjedočenju vizionara, iznova i iznova ukazivala, sve dok skeptici nisu izgubili svaku mogućnost kritike.

U međuvremenu, to malo uspavano hercegovačko selo je postalo drugo po redu katoličko hodočašće u svijetu. Milioni vjernika dolaze u Međugorje, a, navodno, Gospa se još ukazuje.

Jedna vizionarka je nedavno ispričala da se u Međugorju stalno događaju čuda, navodeći i svoj slučaj. Naime, bolesnom bratu transplantiran je njen bubreg i nakon toga ona je rodila četvoro djece.

A mještani male župe Podhum, u opšini Livno, donedavno nisu ni slutili da će njihov susjed Ante Šuća postati osoba kojoj će se dolaziti iz cijele BiH i Hrvatske, kako bi se uvjerili da je upravo on jedan od onih koji su "odabrani" od Isusa Hrista da svjedoči njegove rane.

Rane kao kod Isusa: On je, naime, u samo šest dana dobio na tijelu rane koje se "poklapaju" sa pet Isusovih rana na raspeću. Kuća tog čovjeka je u posljednje vrijeme postala okupljalište vjernika, koji dolaze kako bi bili svjedoci neobičnog fenomena. Šuća tvrdi da mu se sam Isus Hristos obratio s pitanjem hoće li primiti takve ožiljke.

"Ležao sam u krevetu, a skoro cijelu noć proveo sam u molitvi, da bih oko četiri sata ujutro počeo s pjesmama Isusu. Začuo sam tada njegov glas: 'Ante, ustani, napij se svete vode'. Popio sam svetu vodu i nastavio pjevati pjesme. Tada me Gospodin upitao želim li ja primiti rane na mjestima gdje ih je i on sam imao", ispričao je Ante svoju nevjerovatnu priču, i dodao da je na ovo "Isusovo" pitanje odgovorio potvrdno.

Mladić lebdio nad zemljom: U tom trenutku, prema njegovim riječima, osjetio je jaku bol po cijelom tijelu, a najveća je bila ona u srcu, kako je pojasnio, kao "neka vrsta unutarnje patnje". Bol je, ispričao je ovaj stanovnik Podhuma, bila tako jaka da je mislio da će umrijeti.

"Imao sam osjećaj kao da me razapinju i nekoliko minuta nisam bio sposoban ni za što", pojasnio je Ante kako je dobio svoje čudne stigme.

Prva rana na čelu pojavila se 7. maja, na rukama je dobio ožiljke četiri dana kasnije, a na boku i na nogama dva dana nakon rana na rukama.

"Ostali su ožiljci na istim onim mjestima na kojima ih je imao i Isus Krist", kaže Ante, koji smatra da su ti ožiljci "darovi" od samog Boga.

U njegovom mjestu su ga, nakon tog neobjašnjivog događaja, svi počeli "drugačije" gledati. Brojni su ga, u nevjerici, dolazili i fotografisati. Kada mu je devet mladih ljudi došlo na molitvu iz Splita, jedan od njih, nekom nevidljivom silom, bio je, tvrdi Ante, "oko 30 centimetara podignut od zemlje".

"Lebdio je u zraku. To je bilo božje čudo, nešto što se ni u kojem slučaju ne može odglumiti, a ni dočarati riječima", priča Ante.

Ikona zaplakala: Inače, riječ je o velikom vjerniku, koji se svakog dana moli na čak 18 jezika. Nije mu, tvrdi, bitna slava od ljudi, niti mu je važno hoće li neko vjerovati u to što mu se događa.

Naglašava da je oduvijek vjernik, a već tri godine na neki način doživljava bliske "susrete s gospodinom Isusom Kristom". Tada je navodno dobio darove Duha svetoga i mogućnost govoriti drugim jezicima.

Nakon posljednjeg čuda koje mu se dogodilo, naišao je i na kritike i odbijanja od nekih koji bi mu, kako smatra, trebalo da vjeruju.

"Bog nas sve jednako voli i ljubi, zove nas sebi, a mi mu uporno okrećemo leđa. Stoga trebamo moliti i otvoriti svoje srce Bogu", savjetuje Ante.

Misteriozan događaj zbio se i prije izvjesnog vremena u crkvi na lokalitetu Klisina, u selu Stričići, kod Banjaluke.

Tamo je, naime, lokalni sveštenik uočio kako jedna od ikona oslobađa nepoznatu tečnost. Sveštenik je taj događaj zabilježio kamerom mobilnog telefona, a stanovnici okolnih mjesta i danas tumače zašto je ikona u crkvi u Stričićima "zaplakala".

A u Hercegovini je, na malom prostoru, smješteno desetak srednjovjekovnih manastira, a svaki od njih ima svoja predanja o iscjeliteljskim moćima koje Hercegovci, nadaleko čuveni naratori, prenose s koljena na koljeno.

Za dolazak moštiju svetog Vasilija u Hercegovinu 1992. godine zna se sljedeće: da su i najslabiji i najnejači, nošeni nekom neobjašnjivom snagom, iz Trebinja do četiri kilometra udaljenog Tvrdoša, bez problema prepješačili, osjećajući, kako su kasnije mnogi pričali, naročitu krepkost u njegovim rodnim Mrkonjićima.

Mještani kod manastira Duži pričaju o čudesnom iscjeljenju Trebinjca Sava Kuštrova, koje se dogodilo oko 1935. godine.

Bolestan ozdravio: U to vrijeme monasi su ugostili i njegovali Savu Kuštrova iz Trebinja koji je godinama, sav u ranama, bolestan ležao ne dižući se iz postelje.

Jednoga jutra, za vrijeme službe u čast Uspenija presvete Bogorodice, kojoj je i posvećen taj manastir, kaluđeri su ostali zaprepašteni, jer im se na molitvi pridružio Savo kome su se i rane vrlo brzo, kako je on kasnije govorio, zahvaljujući molitvama i vjeri u Boga, "zamirile".

U isto to vrijeme, na drugoj obali Trebišnjice, u popovopoljskom selu Mrkonjiću, gdje se rodio sveti Vasilije Čudotvorac, prepričavalo se i čudo koje je doživio tamošnji kamenorezac Trifko Milutinović.

Ispred njega su, nedaleko od stare kamene crkve, gdje je kršten svetac, kao iz zemlje, "izbili" monah i dječak bistrih očiju, koji su začuđenog Milutinovića još više zaprepastili, pozdravivši ga po imenu, a kada ih je ovaj sav zbunjen otpozdravio, monah ga je, priča se, upitao: "Znaš li možda gdje je grob Anastazije, majke svetog Vasilija Ostroškog?".

I ne sačekavši odgovor, monah i dječak krenuše ka jednoj zatravljenoj humci, na par koraka od crkve, gdje su se zaustavili samo nekoliko trenutaka, a onda odjednom nestali su, kao što su se i pojavili.

Od čuda, Trifko se prekrstio, a priču je, kako se govori, poslije prenio širom sela.

Njegov sin Simo Milutinović je odmah nakon očeve priče isklesao krst za grob Anastazije Ane Jovanović, ali je, prije nego ga je uspio postaviti, ubijen, a krst je godinama ostao ležati u travi na jedinom seoskom groblju.

Postavljen je tek 1992. godine na ulasku, u portu male crkve, podignute na razrušenim temeljima kuće u kojoj je rođen sveti Vasilije Ostroški, a na današnji spomenik u groblju Ani Jovanović isklesao je, 1966. godine, klesar Ilija Vulić iz popovopoljskog sela Strujića.

"Na to mjesto svake godine u određeni dan pada jedan čudesno topao sunčev zrak, kao da sveti Vasilije, slava mu i milost, s ljubavlju pozdravlja majku", rekao nam je Gojko Bošković, jedan od starijih stanovnika popovskog sela Mrkonjića.
Pojave koje su šokirale svijet
"Sveto" dijete

Ova fotografija je snimljena u Kordobi u Španiji u aprilu ove godine, na krštenju Valentina Mora, sina Erike, 21-godišnje samohrane majke, koja je teškog materijalnog stanja.

Slika je pravo je čudo, jer u vrijeme kad sveštenik izlijeva svetu vodu preko glave dječaku, ona teče u obliku brojanice.
Svjetlosni krst

Krst na slici, nastao usljed prelamanja svjetlosti, pojavio se u stanu Tatjane Lindtner u Novom Mestu u Sloveniji 4. februara 1996. godine. Od tada je u Sloveniji primijećeno još nekoliko sličnih svjetlosnih krstova na staklima starim oko 20 godina, na kojima, prema izjavama vlasnika, takvih slika ranije nije bilo. Postoji vjerovanje da oni imaju iscjeliteljsku moć.
"Isus" u bolnici

Godine 1990. u jednoj je pariskoj bolnici grupa ljekara razgovarala je o prevelikom uticaju ljudi koji se pretvaraju da liječe u ime Isusa Hrista. Za vrijeme sastanka, jedan od ljekara primijetio je iza staklenih vrata nekoga ko želi ući. To se ponovilo četiri puta. Četvrti put je zapanjeni ljekar vrata za vrijeme otvaranja fotografisao. Kada je dobio razvijenu fotografiju, na njoj je zaprepašteno primijetio lice Isusa koji u rukama drži posudu svjetlosti.
Pomoć ljekaru

Ljekar iz Nikaragve došao je na studij u SAD, gdje je molio Isusa Hrista da mu pomogne pri završnom ispitu iz hirurgije.

U operacionoj sali, pri ispitu, snimljena je i fotografija na kojoj se, kada je razvijena, između ljekara i anesteziologa pojavio lik Isusa.
Slika na ugašenom TV-u

Lik Isusa Hrista, s krunom od trnja na glavi, pojavio se na fotografiji na kojoj je prikazan isključen TV prijemnik.

Muškarac, koji je fotografisao svoj televizor, prije toga je pio vodu iz izvora u meksičkom selu Tlakote i ozdravio.
"Marija" umjesto cvijeća

Žena iz Nju Džerzija, čiji identitet nije objavljen, fotografisala je grm kraj puta, na kojem je vidjela lijepe cvjetove.

Na razvijenoj fotografiji cvjetovi nisu vidljivi, ali se na njoj jasno oslikava lik Marije.

(Nezavisne Novine)